O školi

Istorijat škole

O Mrkojevićima

Mrkojevići su oblast između Bara i Ulcinja, neposredno uz Jadransku obalu. Deset mrkovskih sela sa oko 1000 domova, rasutih po brežuljcima i planinskim stranama Lisinja i Možure, skoro se u potpunosti stopilo sa prirodom čineći neraskidivi spoj.

Mjesni centar je u Pečuricama oko kojih su radijalno smještena ostala sela Velje Selo, Gorana, Grdovići, Dabezići, Dobra Voda, Kunje, Ljeskovac, Međureč i Pelinkovići. Duž obale se smjenjuju kameniti djelovi sa rtovima i uvale sa živopisnim plažama. U njihovom zaleđu su krajem XX vijeka nikla priobalna naselja Bušat i Dubrava.

Oblast Mrkojevića, pod imenom Prapratna se pominje u „Ljetopisu popa Dukljanina“ kao župa kroz koju je prolazio put iz Bara za Ulcinj. Pretpostavlja se da je centar župe bio dvor kralja Mihaila. Navodno je pored dvora postojao i mauzolej u kome su sahranjivani dukljanski vladari. Nažalost, do danas nijesu sprovedenaj arheološka istraživanja koja bi potkrijepila ove tvrdnje.

Prvi pomen pojedinih mrkovskih sela potiče iz mletačkih izvora sa početka XV vijeka. Do 1878. i ulaska u sastav Crne Gore, ime Mrkovići se odnosilo samo na današnje Velje selo. Pošto je ono bilo najveće selo, i s obzirom da na ovom prostoru živi srodno stanovništvo sa istim govorom i običajima po njemu je nazvana cijela oblast. Od tada se umjesto Mrkovići koristi oblast počinje nazivati Mrkojevići.

Pad Skadra u osmanske ruke 1479. godine označava prekretnicu u istorijskom razvoju Mrkojevića. Dotadašnji saveznici Mlečani i Mrkojevići se razilaze, a Mrkojevići za svog zaštitnika priznaju  Osmansko carstvo. Sa novim zaštitnikom stigla je i nova vjera – islam. Islam se na ovim prostoru  širio postepeno, nenasilno i sporadično. Islamizacija je otpočela početkom XVII vijeka, a do 1880. godine svi Mrkojevići, osim jedanaest kuća, su prešli u islam. Prelazak u islam doveo je do značajnih promjena u običajima, kulturi, arhitekturi i drugim oblastima društvenog djelovanja. Dotadašnje ratoborno pleme od koga strijepi grad Bar evoluiralo je u vrijedne zemljoradnike i stočare koji žive od svog rada. Prelazak u islam nije prekinuo rodbinske i komšijske veze. Poštovanje rođaka druge vjere ide dotle da jedni drugima nose bajrak na svadbi i spuštaju umrle u grob ukoliko im to po stepenu srodnosti pripada.

Većina mrkovskih sela je nastala na južnim (prisojnim) stranama i u podnožju Lisinja. Naselja su podignuta na krečnjačkim uzvišenjima, pored izvora i površinskih vodotoka. Vodilo se računa da ne zauzmu ni pedalj plodne zemlje. Plodno zemljište uz dosta terena za ispašu i bogate šume, uticali su da se ljudi nasele i u južnom, bezvodnom dijelu Mrkojevića.

Mrkovska sela spadaju u sela mediteranskog tipa. Svako selo ima po nekoliko zaseoka koji su grupisani po bratstvima . Naselja su okružena imanjima seljana. Parcele su male pa jedna porodica ima i po 20 parcela, međusobno udaljenih po nekoliko kilometara. Više planinske oblasti i pojas pored puteva, izvora i vodotoka je u zajedničkom vlasništvu svih seljana (komunica).

Tradicionalne mrkovske kuće, bile su kamene dvospratnice prekrivene ciglom. U prizemlju se nalazio prostor za stoku, a na spratu prostorije za ljude. U blizini kuće bilo je gumno za vršidbu i kaštar za ostavu kukuruza. U bezvodnim selima pored kuća su građene bistijerne ili kopani bunari (pusevi), a svaki zaseok je imao i svoju lokvu za napajanje stoke. Sela sa dosta vode i maslina imala su vodenice i mlinove za masline. U zemljotresu 1979.godine  stradala je većina starih kamenih kuća. Stare kuće, smještene u višim, nepristupačnijim oblastima Lisinja zamijenjene su novim, podignutim, pored obale i puteva.

U Mrkojeviće se uvijek rado dolazilo, ali se i odlazilo u svijet u potrazi za boljim uslovima za život. Prva iseljavanja pominju se poslije turskog osvajanja Bara i okoline 1571. godine. Tokom perioda osmanske vlasti Mrkojevići se najviše sele u Istru, a kao pečalbari u Carigrad.

Masovnije iseljavanje Mrkojevića, podstaknuto ekonomskim razlozima, odvija se u drugoj polovini XX vijeka. Iseljavaju se mahom u zemlje zapadne Evrope, SAD i Australiju. Pretpostavlja se da danas broj Mrkojevića širom svijeta, premašuje onaj u zavičaju. Međutim, gdje god da su, Mrkojevići su uvijek dušom i srcem u svom zavičaju. Teška srca iz njega odlaze, i kada god su u prilici rado mu se vraćaju. Niko tako ne pomaže svoj zavičaj kao iseljenici Mrkojevića. Skoro da nema infrastrukturnog projekta čiju izgradnju nijesu pomogli iseljenici.

Dok se nekada iz Mrkojevića odlazilo, danas  se ovdje rado dolazi i zauvjek ostaje. Nikla su nova naselja sa nekoliko hiljada vikendica. Njihovi vlasnici su uglavnom iz Srbije, Rusije i sjeverne Crne Gore. Doseljenici u Mrkojevićima nalaze mirnu oazu u kojoj se još uvijek živi u skladu sa zakonima prirode i drži do tradicionalnih vrijednosti.

O kontinuitetu života na ovom prostoru najbolje svjedoče ostaci materjalne i nematerijalne kulture. Nažalost, zub vremena i ljudska nemarnost su kulturno nasleđe pretvorili u fragmente koji samo naslućuju nekadašnje bogatstvo. Najstariji arheološki nalazi potiču sa Mogile Curanovića, a stari su oko 2600 godina. Na istom lokalitetu pronađena je i gotička statua iz XV vijeka.

Iz slovenskog perioda sačuvani su ostaci vjerskih objekata -temelji i djelovi zidova, a kod pojedinih se mogu uočiti natpisi i tragovi fresko-slikarstva. Za vrijeme perioda osmanske vladavine, tokom XVIII i XIX vijeka, sagrađene su mrkovske džamije od kojih je najstarija ona u Veljem Selu, podignuta 1749. godine. Vjerski objekti su bili skromne građevine izgrađene za potrebe lokalnog stanovništva.

Po legendi, Mrkojevići su imali svoj barjak, a čuvali su i krst Svetog Vladimira. Dok se barjaku gubi svaki trag, krst i danas čuva porodica Androvića iz Mikulića. O nekadašnjem životu i arhitekturi svjedoče stare česme, posebno ona u Veljem selu podignuta 1914. godine; ”Kamenički most” na rijeci Međureč, odbrambeno utvrđenje “Kula”, vodenice, gumna, kaštari u kojima se čuva žito, stare kuće sa očuvanim namještajem…

Etnografske osobine Mrkojevića su odraz slovenske tradicije, kulturoloških veza sa susjednim narodima i uticaja islamske vjere i načina života. Govor Mrkojevića predstavlja poseban dijalektološki tip. Vjekovima je bio odvojen od srodnih crnogorskih govora pa je znatno modifikovan pod uticajem romanskog, albanskog i turskog jezika. Ipak, kao rijetko gdje sačuvao se staroslovenski jezički supstrat. Brojni arhaizmi, pozajmnice iz drugih jezika, ostaci ikavštine i karakteristična ekavština samo su neke specifičnosti mrkovskog govora.

Običaji vezani za rođenje, ženidbu, smrt, vjerske praznike i poljoprivredne radove u sebi sadrže humanost, solidarnost, međusobno poštovanje, bogat folklor, ali i praznovjerje. Prelaskom u islam, Mrkojevići su prihvatili većinu islamskih običaja. Paralelno sa njima su egzistirali i pravoslavni običaji koji su vremenom potisnuti.

Mrkovska muška narodna nošnja je očuvana samo na fotografijama. Nekada su muškarci u posebnim prilikama nosili odijelo  i nazivali ga “carigradska roba” (dobilo je ime po gradu odakle je dolazilo). Osnovna karakteristika ženske narodne nošnje koja se i danas može vidjeti na svadbama je preovlađujuća bijela boja.

Folklor Mrkojevića se razvijao pod spoljnim uticajima, pa se umjesto jednog karakterističnog instrumenta ili igre ovdje prepliću različiti, često oprečni uticaji, i sažimaju u spojeve koji bi u nekoj drugoj sredini bili nezamislivi. Ranije su se na svadbama i sjednicima koristili: nakarada (goč), daira, kavala (frula), violina, gusle. Ako nije bilo instrumenta pjevalo se »u glas«, a pjevanje je moglo biti praćeno i okretanjem tepsije. Vremenom je harmonika potisnula sve ostale instrumente.

Mrkojevići su veoma muzikalni i talentovani za različite vrste igara. Na veseljima se najčešće igra šota, koja je poprimila specifičan način izvođenja pa je i šire poznata kao mrkovska šota. Mrkojevići rado igraju kola, od kojih su dva specifičnost ovog prostora: Dibransko kolo (dibranka) i Kurtovića kolo (grabavac).

Pun naziv škole Javna ustanova Osnovna škola “Mrkojevići” sa p.o.
Adresa Pečurice bb
Telefon +382(0)30361600
E- mail skola@os-mrkojevici.edu.me

osmrkojevici@t-com.me;
Dan škole 10. jun
Logo škole  

Znak Skole Mrkojevici 150x150

 
Površina
  • učionica m²: 1.123
  • školska m²: 2.110,6
  • sportskih terena m²: 2.090
  • dvorišta m²: 13370
Broj učenika 300
Jezik Crnogorski – srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost

„… u skladu sa članom 4 Političkog dogovora postignutog 8. septembra 2011.  …“
Broj smjena jedna – prijepodnevna
Područna odjeljenja Dobra Voda, Gorana, bez posebnog pravnog statusa
Misija Kroz nacionalne obrazovno- vaspitne programe, školski kurikulum i 135 – godišnju tradiciju, Osnovna škola „Mrkojevići“ ima za cilj pomoći učenicima da steknu znanje, da razviju svoje vještine i talente i puni slobodnog duha, entuzijazma i dobre volje primijene ih u različitim životnim situacijama i sredinama.

Težimo da se među učenicima stvori atmosfera prijateljstva, tolerancije i međusobnog razumijevanja i poštovanja, što bi se savršeno uklopilo u naše društveno okruženje i dobru tradiciju višenacionalnog i multikonfesionalnog uvažavanja po kome je Bar oduvijek poznat.
Vizija Želimo da u atmosferi cjeloživotnog učenja, u kojoj uče svi – učitelji, djeca, roditelji i drugi građani, odgajamo srećno i kreativno dijete koje u bezbjednoj i zdravoj školi stiče trajna i primjenljiva znanja, visok stepen kulture ponašanja i njeguje istinske ljudske vrijednosti.
Specifičnosti Škole
  • tradicija duga 135 godina koja obavezuje
  • seoska škola u koju dolaze djeca iz 12 sela i zaselaka  u prečniku od 20 km
  • putovanje najvećeg broja učenika i nastavnika
  •  preko 100 medalja na školskim sportskim takmičenjima u uslovima bez fiskulturne sale
  • izdali smo knjige: Školstvo u Mrkovićima 1885-2000, E. Peročević, (2000); Miris zavičaja, M. Muratović, (2006); e-knjigu: Moć olovke, 2020.
  • rad škole podržavaju brojni dobrotvori

Osnovna škola “Mrkojevići” osnovana je 1885. godine.
Od tada do danas traje i istrajava u plemenitoj misiji obrazovanja i vaspitanja.
Od svog osnivanja škola je bila pokretač razvoja ovog kraja. Generacije prosvjetnih radnika utkale su sebe u njen razvoj.
Njeni bivši učenici, ostvareni u raznim profesijama, doprinose razvoju svog kraja, a Školu doživljavaju kao dragu uspomenu svjesni dobrih temelja koje im je dala pa dobročinstvima pomažu njen rad.
Danas Škola ima 300 učenika u matičnoj školi u Pečuricama i u dvije petorazredne područne škole u Dobroj Vodi i Gorani.

 

 
11

Razvoj škole u periodu 1885 – 1945.

Svoju prvu školu Mrkojevići su sami sagradili za nepune dvije godine, a u njenu gradnju uloženo je 2.320 fjorina. Knjaz Nikola je pomogao izgradnju škole sa 25 francuskih napoleona.

Po osnivanju školski rejon obuhvatio je svih devet mrkovskih sela: Pečurice, Dobru Vodu, Velje Selo, Grdoviće, Dabeziće, Kunje, Pelinkoviće, Malu i Veliku Goranu kao i udaljene Mikuliće. U prvoj školskoj godini školu je trebalo da pohađa 51 učenik starosti od 7 do 14 godina ali je na zahtjev roditelja, a po uputstvu vojvode Sima Popovića, 13 učenika oslobođeno školske dužnosti. Razlozi su bili različiti, uglavnom udaljenost od škole ili su djeca pomagala odraslima u poljoprivrednim radovima i oko stoke. Iako ne treba zanemariti ove razloge, glavni razlog izbjegavanja školske obaveze je bio strah da će preko narodne škole nove vlasti vršiti pokrštavanje. Pošto su za vrijeme osmanske vladavine sela imala svoje vjerske škole – mejtepe, među stanovništvom se moglo čuti da novootvorena škola „nije naša škola“. Otpor slanju djece u školu bio je toliki da su pojedinci prijetili iseljavanjem ukoliko njihova djeca budu primorana da pohađaju školu.

Otpor je splasnuo poslije 1889. godine kada je donijeta Uredba Knjaževine Crne Gore kojom se garantuje ravnopravnost vjeroispovjesti u školama. Shodno ovoj uredbi za djecu islamske vjeroispovijesti uvodi se vjeronauka, a nastava se nije odvijala petkom.

Prvi učitelji u Mrkojevićima bili su Jovan Vujanović, Đuro Popović, Nikola Vučinić, Marko Leković, Luka Jovović. U prosvjetnoj misiji, oni su radili na mijenjanju svijesti o školovanju kao uslovu ukupnog napretka pojedinca i društva i na razvoju patriotizma u sredini koja je vjekovima pripadala Osmanskom carstvu i nije mogla odmah po oslobođenju doživjeti Crnu Goru kao svoju državu. Iz sačuvanih školskih ljetopisa primjećuje se da su učitelji nezadovoljni brojem učenika i njihovim zalaganjem u učenju, ali i da su vrlo revnosni kada su u pitanju školske svečanosti koje treba da razviju „patriotizam“ (Savindan, Trojičindan).

Interesantno je da su roditelji, sa jedne strane pokazivali veći ili manji otpor prema slanju djece u školu, a sa druge izvršavali sve obaveze prema školi- održavali školu i učiteljski stan, nabavljali ogrjev, pomagali izgradnju potrebnih objekata. Učitelji su bili vrlo poštovani i cijenjeni od svih mještana.

 

21

Zgrada škole u Pečuricama podignuta 1885/renovirana 1985

 
31

U tradicionalnoj sredini kakvi su Mrkojevići nije se moglo očekivati da roditelji šalju žensku djecu u školu. Od osnivanja škole do izbijanja Prvog svjetskog rata nastavu je pohađalo samo osam djevojčica.

Tokom prvog svjetskog rata škola je dijelila sudbinu države Crne Gore. Za vrijeme austrougarske okupacije školska zgrada je pretvorena je u konjušnicu, a sve je osim zidova i krova bilo uništeno. Mjesne vlasti, školski odbor i roditelji su po oslobođenju prionuli na posao i osposobili školu za dalji rad.

Međuratni period obilježilo je masovnije slanje učenika, pa i ženske djece, u školu. Školske 1922/1923. godine od 122 učenika, 45 su bile djevojčice, a deset godina kasnije, od 397 učenika, djevojčice su činile gotovo polovinu učenika. U to vrijeme škola ima i knjižnicu koja je imala 171 knjigu za nastavnike i 82 knjige za učenike.[1] Osim nastave, učitelji su aktivno učetvovali u opismenjavanju omladine, držanju predavanja i drugim društveno korisnim djelatnostima.

Udaljenost nekih sela od škole bila je velika prepreka za školovanje. Ovaj problem su prvo prepoznali stanovnici Male Gorane i Velje Gorane i Pelinkovića i zatražili otvaranje škole u Gorani. Pošto nije bilo drugog pogodnog objekta, nastava počinje 1928. godine u vakufskoj kući. 1932. Goranci i Pelinkovići se samoorganizuju i grade školu. Mještani su gorjeli krečane, pekli crijep i nabavili kamen za školsku zgradu. Zabilježeno je da je Aiša Nikezić ustupila dio crijepa sa svoje kuće kako bi škola na vrijeme bila pokrivena.

Slijedila je inicijativa za otvaranje škole u Dobroj Vodi. Za izgradnju ove škole opredijeljen je dio sredstava Fonda za podizanje škole u Pečuricama, ali je škola  zbog nedostatka sredstava, otvorena tek početkom 1941.

Tokom Drugog svjetskog rata školska zgrada u Dobroj Vodi služila je okupatorima kao konjušnica. U Pečuricama i Gorani, koje su okupacionom podjelom pripale Velikoj Albaniji, nastava se tokom okupacije izvodila na albanskom jeziku, a roditelji su bili primorani slati djecu u školu. Prilikom povlačenja okupacionih vlasti, uništen je ili odnesen veliki dio školske dokumentacije.

 

 

 

Razvoj škole u periodu 1945 – 1985.

Po oslobođenju, krajem 1944. godine Mrkojevići su za samo mjesec dana osposobili škole za nastavu koja počinje u januaru 1945. godine.[1] Nameće se potreba za otvaranjem škola u Dabezićima i Kunjama. Školske 1947/1948. godine  počinje sa radom škola u Dabezićima, a sljedeće godine škola u Kunjama. Škola u Kunjama je smještena u džamijskoj kući, a u Dabezićima u privatnoj kući. Mještani ovih sela su samodoprinosom adaptirali postojeće kuće i pretvorili ih u učionicu  i stan za učitelja.[2] Otvaranjem ovih škola zaokružena je školska mreža u Mrkojevićima.

Shodno nastojanjima države da se opismeni i školuje stanovništvo, škola u Pečuricama školske 1950/1951. godine prerasta u produžnu, a od 1959. u osmogodišnju. Produžetak trajanja školovanja nameće potrebu obezbjeđivanja prostora za odvijanje nastave. Škola do 1950. godine raspolaže sa svega dvije učionice. Problem nedostatka prostora djelimično je riješen adaptiranjem dvije prostorije nekadašnjeg učiteljskog stana za potrebe nastave. Zemljodjelska zadruga čija se zgrada graničila sa školom ustupila je školi dvije nedovršene prostorije. Jedna je adaptirana u zbornicu i kancelariju, a druga u đačku radionicu. Pomoć u radu i materijalu i finansijska sredstva za adaptaciju opet su obezbjedili mještani. I pored obezbjeđivanja novog prostora škola je morala raditi u dvije smjene što je predstavljalo dodatno opterećenje za nastavnike.
Školske 1962/1963. godine škola u Pečuricama postaje matična za područje Mrkojevića, a ostale četiri: Dobra Voda, Gorana, Dabezići i Kunje, njena područna odjeljenja. 1963. godine donosi se odluka o trajnom rješavanju problema nedostatka prostora u matičnoj školi, tako što se vrši zamjena prostorija sa Zemljodjelskom zadrugom. Opština Bar preuzima na sebe otplatu kredita zadruge i Fond za školstvo NOO Bar odobrava 1.500.000 dinara za prvu fazu adaptacije, a naredne godine još 3.311.771 dinara za dalje radove i opremu. Prve godine adaptirane su četiri učionice, ali je za rad u jednoj smjeni bila potrebna još jedna učionica. Nastavničko vijeće je 1965. godine donijelo odluku da svi zaposleni u školi izdvoje od svojih skromnih primanja po 5.000 dinara za adaptaciju škole. Njima su se pridružili članovi Školskog odbora i dio roditelja pa je ove školske godine završena potrebna učionica, a nabavljena su i određena nastavna sredstva.

1963. izvršena je adaptacija školskih zgrada u Gorani i Dabezićima. Pošto je Opština Bar odobrila samo 500.000 dinara za opravku krova u Gorani, od dobijenih sredstava kupuje se neophodan materijal za obje škole, a roditelji obezbjeđuju krovnu građu u Gorani i kreč i pijesak u Dabezićima i sve to ugrađuju dobrovoljnim radom.

41

Škola u Kunjama  1949 – 1968.

 

 
51
61
Škola u Dabezićima 1964 – 1974.

U poslijeratnom periodu škole u Mrkojevićima su centri opismenjavanja, kulturne i javne djelatnosti. Odmah po oslobođenju organizovani su tečajevi opismenjavanja. Osim toga, svakog mjeseca drže se po tri predavanja, a predavači su učitelji i društveno – politički i zdravstveni radnici iz grada. Od 1952. godine počinje sa radom kulturno – prosvjetno društvo. Otvara se Narodna čitaonica koju knjigama snadbjeva Savjet za prosvjetu. Otvara se i Narodni univerzitet koji organizuje predavanja na različite teme. Zaposleni u školi su aktivno učestvovali u njegovom radu kao organizatori i predavači, a za teme iz političkog života angažovani su i profesionalni predavači. Škola, uz pomoć „Crvenog krsta“ koji nabavlja opremu i materijal za rad, otvara i tečaj domaćinstva.

U ovom periodu počinje i vannastavni rad sa učenicima pa se osnivaju dramska i folklorna sekcija, ozelenjava dvorište i uređuje školski voćnjak, a učenici starijih razreda učestvuju u humanitarnim akcijama.

Od 1964. godine, kao događaj od posebnog značaja na kraju nastavne godine, proslavlja se Dan škole. Za Mrkojeviće je to poseban praznik. Toga dana su svi Mrkojevići, bez obzira da li imaju djecu školskog uzrasta ili ne, dolazili u školu. Nastavnici i učenici su sa podjednakim uzbuđenjem željeli da pokažu rezultate svog rada. To je bila prilika i da se nagrade najuspješniji učenici. Nagrada je obično bila knjiga, ali sama činjenica da ste pohvaljeni pred nekoliko stotina svojih komšija je vrednija od bilo koje nagrade.

Baš kad su stvoreni podnošljivi uslovi za rad škola zemljotres 1968. godine sve vraća na početak. Potpuno su uništene školske zgrade u Pečuricama, Dobroj Vodi i Gorani. Reakcija šire društvene zajednice bila je munjevita. Pomoć školi i učenicima poslale su 22 škole i organizacije iz svih krajeva Jugoslavije. Građani Nikšića poklanjaju montažni školski objekat u kome je nastava počela poslije svega 45 dana od početka radova. U znak zahvalnosti i poštovanja škola u periodu 1968 – 1985. nosi ime Osnovna škola „Nikšić“.

 

 
7

Montažni objekat je bio samo privremeno rješenje. Sredstvima solidarnosti građana Vojvodine i Fonda za otklanjanje posljedica od zemljotresa sagrađena je sadašnja školska zgrada u Pečuricama. Predračunska vrijednost radova iznosila je 1.500.000 dinara, a radovi su završeni 1973. godine.

Područne škole su takođe pretrpjele značajna oštećenja i zahtijevale su sanaciju ili izgradnju novih objekata. Područna škola u Kunjama sagrađena je 1971. Za sanaciju škole u Dobroj Vodi Fond za obnovu i Zajednica obrazovanja nijesu imale sredstava, pa je škola sama finansirala njenu sanaciju  iz fonda osiguranja namijenjenog obnovi inventara i učila. Radovi su završeni iste godine. Za školske zgrade u Dabezićima i Gorani nije bilo novca pa škola u Dabezićima nastavlja rad u privatnoj kući, a škola u Gorani u montažnoj baraci koju je podiglo Komunalno preduzeće iz Bara.

Sredstvima Fonda za obnovu škola je dobila šest montažnih stanova (tri u Pečuricama i po jedan u Dobroj Vodi, Kunjama i Gorani) pa je, uz tri postojeća, raspolagala sa ukupno devet stanova što joj je omogućavalo da privuče kvalitetan nastavni kadar.

Sedamdesetih godina prošlog vijeka otpočelo je ograđivanje i uređivanje školskih dvorišta. Nastavnici, roditelji i učenici su zajedničkim snagama uređivali dvorišta škola u Dabezićima, Dobroj Vodi, Kunjama, Gorani i Pečuricama. Tako je npr. 1974. dvorište škole u Pečuricama prošireno za 70 kvadrata, sportski tereni za 150 kvadrata, betonirano 45 metara staza i stepenice i zasađeno 50 stabala borova i bagrema. Uz finansijsku pomoć Mjesne zajednice i uz dobrovoljni rad nastavnika i učenika, 1976. godine betoniran je sportski teren sa tri reda tribina sa istočne i zapadne strane. Ovaj teren je, u nedostatku adekvatnijeg prostora, već 40 godina mjesto svih važnijih sportskih i kulturno – zabavnih manifestacija u Mrkojevićima, ali je, na žalost, danas u lošem stanju i zahtijeva sanaciju.

 

 
8

Zemljotres 1979.  u manjoj mjeri je oštetio matičnu školu u Pečuricama i školu u Kunjama pa je u njima poslije kraće pauze nastavljen rad. U ostalim selima sagrađeni su školski objekti montažnog tipa (u Gorani, Dabezićima i Dobroj Vodi). Škola u Gorani je svečano otvorena 27. avgusta iste godine i bila je prva škola u postradalom području koja je podignuta poslije zemljotresa.

9
Škola u Gorani (1979- 2006)
10
Škola u Dabezićima (1979 – 2003)
11

1983. godine preduzeće „Put“ iz Sarajeva asfaltiralo je rukometno igralište u matičnoj školi. Te godine su nabavljene i sprave za gimnastiku, pa je škola, po izvještaju prosvjetnog savjetnika Radovana Pavićevića, mogla služiti kao primjer drugim školama po odnosu prema fizičkoj kulturi. Za razvoj školskog sporta u Mrkojevićima i brojne nagrade na opštinskim i republičkim takmičenjima najveće zasluge ima nastavnica Milijana Šabović. Po izvještajima prosvjetnih savjetnika škola je bila izuzetno dobro opremljena nastavnim sredstvima, a poseban utisak ostavljala je činjenica da je isti nivo opremljenosti matične i područnih škola.

Savremeni razvoj škole

Uspješan rad škole i njen doprinos razvoju lokalne zajednice prepoznat je i nagrađen. Za izuzetne rezultate u oblasti obrazovanja i vaspitanja Škola dobija Nagradu oslobođenja Bara 1980. godine. Potom, 1985. godine, u povodu 100 godina postojanja, Škola je odlikovana Ordenom zasluga za narod sa srebrnim zracima. Jubilej je bio povod za sanaciju zgrade prve škole u Pečuricama. 1987. Škola je dobila priznanje Stana Tomašević Arnesen.

 

1990. godine škola dobija najveće priznanje za oblast obrazovanja – Oktoih. U obrazloženju nagrade, pored ostalog, navedeno je: „Škola je u potpunosti uspjela da se poveže sa društvenom sredinom, da je emancipuje, da je uzdigne na zavidan obrazovni i kulturni nivo. Njena otvorenost prema sredini je istovremeno i njena bitna karakteristika, pa zahvaljujući tome ona postaje jezgro iz koga se mobilišu naučni, kulturni, javni i društveni radnici, inicijatori organizovanog života u mjesnoj zajednici i šire. Prilikom uručivanja nagrade republički sekretar za nauku, kulturu i fizičku kulturu Miodrag Lekić je, pored ostalog, istakao: „Tokom 105 godina svog rada i postojanja ova škola je dala izvanredan doprinos obrazovanju i opismenjavanju ljudi ovoga kraja, očuvanju njegove kulture, govora i običaja. U svim presudnim vremenskim razdobljima ova uzorna ustanova je doprinijela očuvanju i širenju opšteljudskih vrijednosti, patriotskih osjećanja i duha jugoslovenstva.“

12 700x379
Proslava Dana škole 1985. godine

Dobročinstvo – oslonac savremenog razvoja škole

Za razliku od prethodnog perioda, kada je škola prvenstveno bila upućena na podršku opštine i države, a u nedostatku njihove podrške bila prepuštena entuzijazmu uprave škole, nastavnika, roditelja i mještana, u savremenom razvoju škola dobija podršku još dva veoma važna oslonca: privrednika iz ovog kraja i naših iseljenika. Oni su nezaobilazni učesnici, a veoma često i pokretači infrastrukturnih ulaganja u školu. Broj donatora u pojedinim projektima je veći od sto, a iznos uloženih sredstava se mjeri stotinama hiljada evra. Među stotinama donacija, teško je po nekom kriterijumu izdvojiti one najvrednije, uz izvinjenje svima koje nećemo pomenuti ovom prilikom, a dali su nemjerljiv doprinos razvoju škole.

Prepoznavši prevoz iz udaljenih sela kao trajni problem u funkcionisanju škole iseljenici, mještani i članovi kolektiva su 1999. godine prikupili potrebna sredstva i kupili autobus za prevoz učenika. Vrijednost investicije je bila 17. 959 DEM.

Za rješavanje problema vodosnadbjevanja matične škole iseljenik Bećir Vulić je 2000. godine donirao 14.400 USD. Izgradnja rezervoara za vodu otvorila je mogućnost da se izgradi i opremi novi sanitarni čvor koji je  2003. godine sa 21.400 USD finansirao iseljenik Husein Pelinković sa sinovima Ljumnijom i Drgutom.

2001.godine iseljenici su finansirali zamjenu svih prozora na matičnoj školi (34.700 USD od 124 donatora) i pomogli, sa Ministarstvima kulture i pomorstva, Opštinom Bar i privrednicima grada, štampanje monografije Ethema Peročevića Školstvo u Mrkovićima 1885 – 2000.

13 700x525

Primjenu savremenih tehnologija u nastavi omogućio je 2001. godine iseljenik Redžo Nikezić koji je opremio informatički kabinet sa 10 računara (15.895 USD). Time je naša škola među prvima u Crnoj Gori imala savremeni informatički kabinet.

Lokalni odbor IRD-a je 2002. iz fonda USAID-a obezbjedio oko 18.000 USD za sanaciju ravnog krova škole u Pečuricama i izgradnju scenskog prostora.

Rekonstrukcija elektro-mreže u matičnoj školi izvedena je 2006. godine a sredstva su obezbijedili iseljenici (6.300 USD). 2007. instalirano je centralno grijanje u područnoj školi Dobra Voda koje je finansirao Hajdar Dako Šabović (8.000 USD). Sljedeće godine Ministarstvo prosvjete finansira centralno grijanje u matičnoj školi (34.000 EUR).

Zub vremena i novi standardi nametnuli su potrebu za izgradnjom novih školskih zgrada za područne škole. 2003. godine izgrađena je školska zgrada u Dobroj Vodi. Ukupna vrijednost radova je oko 175.000 EUR. Oko 40% sredstava obezbijedila je Vlada Crne Gore. Barska preduzeća Zavod za izgradnju Bara, „Put“, „Luka Bar“ i „Pomgrad“ iz Splita donirali su 40% sredstava, dok su preostali iznos obezbijedili Opština Bar, iseljenici i mještani.

14 700x466

2006. temeljno je sanirana školska zgrada područne škole u Kunjama. Radove su finansirali iseljenici (15.900 USD), mještani i Vlada Crne Gore.

Iste godine je izgrađena nova školska zgrada u Gorani. Na inicijativu NVO „Mrkojevići“ za svega godinu dana prikupljena su sredstva i podignuta nova školska zgrada. Vlada Crne Gore je investirala 40.000 EUR i namještaj za školu, Opština Bar 20.000 EUR, iseljenici 53.600 USD i 1.300 EUR, mještani 3.640 EUR i 1.650 USD. Ukupno je bilo 176 donatora u novcu, a sa onima koji su donirali materijal i pomogli u radu – preko 200 donatora.

Partnerski odnos Škole i NVO “Mrkojevići” iskazao se kroz više projekata. 2004. godine u školi u Pečuricama otvorena je vaspitna jedinica JPU “Vukosava Ivanović-Mašanović”. Sljedeće godine ofarbana je fasada matične škole. U školi se organizuje kurs računara, promocije knjiga, likovne izložbe, sportske igre. Kroz organizaciju „Dana Mrkojevića“ obezbjeđuju se sredstva za postavljanje rasvjete na sportske terene, nabavlja se sportska oprema koja ostaje na korišćenje školi, a poslije jedne likovne kolonije, desetak radova poznatih slikara sa prostora bivše Jugoslavije poklonjeno je školi. Škola je 2006. godine uz pomoć NVO „Mrkojevići“ i donatora izdala knjigu Muharema Muratovića „Miris zavičaja – iseljenici iz Mrkojevića“.

15

Neophodnost korišćenja savremenih tehnologija u nastavi iziskivala je nove investicije. 2009. godine kroz donaciju Telekom-a uveden je bežični internet u matičnu školu. Narednih godina je kroz pojedinačne donacije obezbijeđeno nekoliko stonih i prenosnih računara i lcd televizora koji se koriste u nastavi. 2014. godine završena je nadogradnja prizemne etaže i sanitarnog čvora matične škole sa pristupnom rampom za osobe smanjene pokretljivosti. Sredstva je obezbijedilo Ministarstvo prosvjete, a ukupna investicija premašila 260.000 EUR.

U septembru 2016. godine Savjet roditelja je pokrenuo, a Školski odbor podržao inicijativu za sanaciju školske zgrade u Dobroj Vodi. Za samo mjesec dana mještani Mrkojevića, privrednici iz ovog kraja i naši iseljenici prikupili su preko 12.000 EUR pa je školska zgrada u Dobroj Vodi u potpunosti sanirana.

 

Škola je u junu 2020. godine, pomognuta dobrotvorima, izdala elektronsku knjigu Moć olovke- stranice dnevnika učenika 7. i 9. razreda Osnovne škole “Mrkojevići” nastale za vrijeme epidemije kovid-19 i online nastave, sa posvetom 135-oj godišnjici rada Škole.

 

Literatura:

1.Ethem Peročević, Školstvo u Mrkovićima 1885 – 2000, Bar, 2000.
2.Muharem Muratović, Miris zavičaja – iseljenici iz Mrkojevića, Mrkojevići, 2006.
3.Savo Lekić, Razvoj prosvjete i školstva u barskoj opštini, Bar, 2005.
4.Godišnji planovi rada Osnovne škole “Mrkojevići”.

 Nastavni kadar

NASTAVNICI

 

Na neodređ.vrij

Na određ.vrij

Zaposleni samo u ovoj školi

Zaposleni u dvije ili više škola

Ukupno nastavnika

20*

11**

26

5

31

 

*Na neodređ.vrijeme – u ovom broju su nastavnica crnogorskog na rodit.odsustvu i nastavnica engleskog (bolovanje)

**Na određeno vrijeme: matematika 1)BA matematika bez str.ispita i 2) ing.elektotehnike; fizika (VI stepen); biologija (5 n.č) i izborni predmet zdravi stilovi života (2 n.č.); hemija (održava dipl.biolog); informatika sa tehnikom (Bečelor bez str.ispita); geografija (4 n.č) i 2 izb. predmeta preduzetništvo (2 n.č) i građansko vaspitanje (1 n.č.); razredna nastava-obrazovanje kod kuće; fizičko vaspitanje (12 n.č. u područnim školama D.Voda i Gorana); crnogorski (Bečelor – zamjena); engleski (zamjena) 

-Lela Džogović po sporazumu održava 8 n.č. u OŠ ,,Blažo Jokov Orlandić“ u Baru

-Mirjana Vukčević iz OŠ ,,Blažo Jokov Orlandić“ u Baru po sporazumu održava u našoj školi 8 n.č.

-Jetmir Čobaj iz OŠ ,,Bedri Elezaga“-Vladimir po sporazumu održava kod nas 9 n.č.

– Kemal Nurković iz OŠ ,,Srbija“-Stari Bar po sporazumu održava kod nas 10 n.č.

 

STRUČNA SPREMA NASTAVNIKA

 

VI nivo nac.okv.kvalif

VII1 nivo nac.okv.kvalif.

magistar

doktor nauka

5

26

0

0

 

Kvalifikaciona struktura zaposlenih je solidna.

Nemaju položen stručni ispit S. Škretović (zamjena za S. Pejović); Adlija Čobaj, diplomirala matematiku u julu 2025. (matematika u VI,VIII r); Jetmir Çobaj; dipl. inženjer (matematika u VII,IX).

Ostali nastavnici imaju položen stručni ispit i licencu.

 

GODINE STAŽA I POL NASTAVNIKA

 

Do 2 g.

Od 2 do 5 g.

Od 5 do 10 g.

Od 10 do 20 g.

Od 20 do 30 g.

Od 30 do 40 g.

Preko 40 g

2

3

5

9

4

6

1

m:-

ž:2

m:-

ž:3

m:1

ž:4

m:3

ž:6

m:1

ž:3

m:2

ž:4

m:-

ž:1

 

Ukupno:

 

                          ← 7

24→

 

 

 

 

 

 

Prosječan radni staž nastavnika je 19,4 g.

 

PROCENAT ANGAŽOVANOSTI NASTAVNIKA

 

100%

Manje od 100%

100 % nastava

dopuna: bibl;ICT;dr.škola

Ukupno

do 50%

50-95%

Ukupno

24

4

28

1

2

3

 

 

1.4.2. Rukovodeći kadar

 

Naziv rad.mjesta

Nivo nac.okv.kvalif.

Stručni ispit

Godine staža

Procenat angaž.

Direktor

VII1

 

Položen

 

25

100 %

 

1.4.3. Administrativni radnik

 

Naziv rad.mjesta

Nivo nac.okv.kvalif.

Stručni ispit

Godine staža

Procenat angaž.

Sekretar-račun.

IV

nije predv.

31

100%

 

1.4.4. Stručni saradnik

 

Naziv rad.mjesta

Nivo nac.okv.kvalif.

Stručni ispit

Godine staža

Procenat angaž.

Pedagog

VII

Da

3

100%

 

1.4.5. Asistent u nastavi – 5

 

Naziv rad.mjesta

Nivo nac.okv.kvalif.

Stručni ispit

Godine staža

Procenat angaž.

Asistent u nastavi

IV

nije predv.

10

100%

 

1.4.6. Pomoćni i tehnički radnici

 

Naziv rad.mjesta

Nivo nac.okv.kvalif.

Broj radnika

Godine staža

Procenat angaž.

Domar

III

1

41

100%

Radnik/ca na održavanju higijene

I

2

60

100%

Radnik/ca na održavanju hig. i posl.zagrijavanja

I

2

32

50%-PU D.Voda

50%-Vrtić/D.Voda;

50% PU Gorana

50%-Vrtić/Gorana

Ukupno:

 

5

Prosječno:26,60

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Razredna nastava

Red.br

Ime i prezime

Odjeljenje

Mjesto

Napomena

1.

Esma Bajraktarević

I/mat

Matična škola

Vaspitačica;

Еngl: Begović -2

2.

Hidajeta Kijamet

II/mat

Matična škola

Еngl: Begović -2

3.

Mira Božović

III/mat

Matična škola

Еngl: Begović -2

4.

Ljeposava Berginc

IV/mat

Matična škola

Еngl: Begović -2

5.

Svetlana Radulović

V/mat

Matična škola

Engl: Džogović-3;

6.

Dženita Fetić

I/obrazovanje kod kuće

Obraz. od kuće

–

7.

Mersija Hasović

I-II/D.Voda- kombinovano

Dobra Voda

Vaspitačica

Engl: Džogović-2;

8.

Sanela Mehmedović

I-IV/D.Voda-kombinovano

Dobra Voda

Engl: Džogović-2;

Fizičko: Sijarić-IV/DV

Inf: Čobaj-1;5 r

9.

Jelena Šćekić

V/D.Voda

Dobra Voda

Engl: Džogović -2;

Fizičko:Sijarić-V/DV

10.

Esad Grgurević

II-V /Gorana-kombinovano

Gorana

Engl:Begović -2;

Fizičko:Sijarić-V/Gor

11.

Emira Vukić

I-III-IV/Gorana-kombinovano

Gorana

Vaspitačica;

Engl:Begović -2;

Fizičko:Sijarić-V/Gor

Inf:Čobaj-1- 5/Gor

12.

Mehida Đurović

I razred/matična

I razred /D.Voda

I razred /Gorana

Matična škola

Dobra Voda

Gorana

Vaspitačica

 

 

 

Predmetna nastava

 

Red.br

Predmet

Ime iprezime

Odjeljenje

Napomena

1.

Crnogorski jezik

Skender Peročević

VI/1,2; VIII/1,2

Bibl

Umanj.35 g.

2.

Sanela Škretović

VII/1,2; IX/1,2

Zamjena sa S.Pejović

3.

Matematika

Adlija Čobaj

VI/1,2; VIII/1,2

 

4.

Zagorka Pepić

VII/1,2; IX/1,2

 

5.

Engleski jezik

Sanija Vulić

VI/1,2; VII/1,2; IX/1,2;

Umanj.35 g.

6.

Adisa Begović

 

I,II,III,IV/ mat;

VIII/1,2; II-V/Gor;

I-III-IV/Gor                 

Zamjena sa E.Jahović

7.

Lela Džogović

V/mat; II-III/DV;

V/ DV;

I-IV/ DV

Sporaz.OŠ BJO – 8

8.

Italijanski jezik

Mersiha Oručević

VI/1,2; VII/1,2; VIII/1,2; IX/1,2

Dop:bibl

9.

 

Likovna kultura

Predrag Božović

VI/1,2; VII/1,2; VIII/1,2; IX/1,2

 Dop:ICT

 

10.

Muzička kultura

Bisera Alković

IV/mat;V/mat; VI/1,2; VII/1,2; VIII/1,2; IX/1,2

Dop:bibl;

Umanj.35 g.

11.

Istorija

Osman Grgurević

VI/1,2; VII/1,2; VIII/1,2; IX/1,2

 

 

12.

Geografija

Osman Grgurević

VII/1,2;VIII/1,2

 

Amela Drljan

IX/1,2

 

13.

Biologija

Mirjana Vukčević

VII/1,2; VIII/1,2; VIII/1,2; IX/1

Sporazum OŠ BJO- 9

14.

Melisa Nikezić

VI/1,2; IX/2

 

Hemija

Melisa Nikezić

VII/1,2; VIII/1,2; IX/1,2

 

15.

Fizika

Kemal Nurković

VII/1,2; VIII/1,2; IX/1,2

 

 

16.

Fizičko vaspitanje

Aleksandar Jelenić

VI/1,2; VII/1,2; VIII/1,2; IX/1,2

 

17.

Edis Sijarić

IV/DV;V/DV

IV/Gor;V/Gor

 

18.

Informatika s tehnikom

Jetmir Čobaj

V/mat; VI/1,2; VII/1,2; VIII/1,2;

V/DV; V/Gor

Sporazum OŠ„B.Elezaga“

 

 

Izborna nastava

 

1.

Medijska pismenost

Sanela Škretović

VII/1,2– jedna grupa

2.

Zdravi stilovi života

Melisa Nikezić

VIII/1,2 – dvije grupe

3.

Likovna radionica

Predrag Božović

IX/1,2 – jedna grupa

4.

Građansko vaspitanje

Amela Drljan

 IX/1,2- jedna grupa

5.

Preduzetništvo

Amela Drljan

VII/1,2– jedna grupa

 

Plan rada organa upravljanja – Školskog odbora

 

Prema Izmjenama i dopunama Opšteg zakona o obrazovanju i  vaspitanju Školski odbor je konstituisan 17. januara 2025. u sastavu:

Skender Peročević (Odluka Nastavničkog vijeća br. 1171/2 od 30.12.2024.), predsjednik; Elifa Rašketić (imenovanje Savjeta roditelja br. 1112/2 od 11.12.2024); Muharem Muratović (Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija: Rješenje broj 04-603/24-9769/2 od 09.11.2024).

 

Direktor škole obavještava Školski odbor o izvršavanju odluka Odbora.

 

 

PLAN RADA ŠKOLSKOG ODBORA ZA ŠKOLSKU 2025/2026. GODINU

Vrijeme realiza-cije

Sadržaj aktivnosti

Nosilac aktivnosti

IX ili X

¥  Donošenje plana rada za narednu školsku godinu

¥  Razmatranje i usvajanje Izvještaja o radu škole u šk.2024/2025. god

¥  Usvajanje Godišnjeg plana rada za šk. god. 2025/2026.

¥  Usvajanje informacije o početku šk. god. 2025/2026.

¥  Razmatranje izvještaja o radu direktora škole za školsku 2024/2025.godinu

¥  Usvajanje periodičnog računa I-IX

¥  Investicije i tehničko održavanje škole

¥  Obezbjeđenje učenika i objekata škole

-Predsjednik Šk.odbora,

-Odbor

-Direktor škole

XII

¥  Usvajanje finansijskog plana za 2026. godinu

¥  Usvajanje plana javnih nabavki za 2026. god

 

-Predsjednik i čl. Odbora,

-Direktor škole

II

 

¥  Realizacija Godišnjeg plana rada

¥  Izvještaj popisne komisije

 

-Predsjednik i

članovi Odbora,

-Direktor škole

III

 

¥  Poslovanje škole u kalendarskoj 2025. godini

¥  Usvajanje finansijskog izvještaja za 01.01-31.12.2025. god.

 

-Predsjednik i članovi Odbora,

-Direktor škole

VI

¥  Realizacija Godišnjeg plana rada

¥  Samoevaluacija rada Školskog odbora u šk.2025/2026.god

-Predsjednik i članovi Odbora,

-Direktor škole

Tokom godine

 

¥  Donošenje opštih i pojedinačnih akata u skladu sa zakonom

-Predsjedniki članovi Odbora,

-Direktor škole

 

Školski odbor će, na osnovu kompetencija koje mu pripadaju, razmatrati i sva druga tekuća pitanja koja ovim planom nisu obuhvaćena.

Područna škola u Dobroj Vodi

 
Skola Dobra Voda 700x479
 
 

Inicijativa za otvaranje škole u Dobroj Vodi postoji od 1932. godine. Uprkos tome što je za izgradnju škole opredijeljen dio sredstava Fonda za podizanje škole u Pečuricama, škola  je zbog nedostatka sredstava, otvorena tek početkom 1941. Tokom Drugog svjetskog rata školska zgrada je služila okupatorima kao konjušnica.

Poslije zemljotresa 1968. nastava je izvođena u kući braće Alković, do sanacije postojeće zgrade koja je završena 1971. godine. Zemljotres 1979. godine je potpuno uništio školsku zgradu pa je podignut montažni objekat u kome se izvodila nastava do 2003. godine.

Zub vremena i novi standardi nametnuli su potrebu za igradnjom nove školske zgrade. Odborom za izgradnju rukovodio je Jusuf Kalamperović. Ukupna vrijednost izvedenih radova je oko 175 000 eura. Oko 40 % sredstava obezbijedila je Vlada Crne Gore. Barska preduzeća „Zavod za izgradnju Bara“, „Put“, „Luka Bar“ i splitski „Pomgrad“ donirali su 40 % sredstava, dok su preostali iznos obezbijedili Opština Bar, iseljenici i mještani. Zbog problema sa vlagom škola je 2016. godine renovirana, a sredstva u iznosu oko 12 000 eura su obezbjedili najvećim dijelom mještani Dobre Vode.

Danas školu u Dobroj Vodi pohađa oko 30 učenika u pet razreda, dok je najveći broj učenika imala školske 1956/1957 – 98.

Područna škola u Kunjama

Školske 1948/49 počinje sa radom škola u Kunjama. Smještena je u džamijsku kuću koju su mještani samodoprinosom adaptirali i pretvorili je u učionicu  i stan za učitelja. Poslije zemljotresa 1968. nastava je izvođena u kući Emra Petovića.

1970. godine je izgrađena nova školska zgrada, koja je 2006. renovirana. Radove su finansirali iseljenici ( 15 900 dolara), mještani i Vlada Crne Gore, a Odborom za renoviranje je rukovodio učitelj Sulejman Šabović. Dok je nekada u četiri razreda bilo preko 50 učenika, škola u Kunjama 2016. godine prestaje sa radom zbog malog broja učenika.

 
Skola Kunje2 700x505
 
 

Područna škola u Gorani

 
Gorana2 700x506
 
 

Škola u Gorani je počela sa radom 1928. godine pošto su stanovnici Male i Velje Gorane i Pelinkovića zatražili otvaranje škole zato što zbog udaljenosti škole u Pečuricama nijesu mogli slati djecu u školu.. Pošto nije bilo drugog pogodnog objekta, nastava se počinje pohađati u vakufskoj kući. 1932 Goranci i Pelinkovići se samoorganizuju i grade školu. Mještani su gorjeli krečane, pekli crijep i nabavili kamen za školsku zgradu. Posebno impresionira primjer Aiše Nikezić koja je ustupila dio crijepa sa svoje kuće, ostavivši samo dio iznad ognjišta, kako bi škola bila na vrijeme pokrivena.

Poslije zemljotresa 1968. Komunalno preduzeće Bar je poklonilo školi baraku sa dvije prostorije u kojima se nastava izvodila do zemljotresa 1979. Poslije zemljotresa, podignuta je montažna školska zgrada u kojoj se nastava izvodila do 2003. gofine. Škola u Gorani je bila prvi podignuti školski objekat u opštini Bar poslije zemljotresa.

Nova školska zgrada u Gorani je podignuta 2006. godine. Na inicijativu NVO „Mrkojevići“ i uz podršku članova odbora za izgradnju kojim je rukovodio Sabrija Ramović za svega godinu dana prikupljena su sredstva i podignuta nova školska zgrada. Vlada Crne Gore je donirala 40 000 eura i namještaj za školu, Opština Bar 20 000 eura, iseljenici 53 600 dolara i 1300 eura,  mještani 3 640 eura i 1650 dolara. Ukupno je bilo 176 donatora u novcu, a sa onim koji su donirali materijal i pomogli u radu preko 200.

Dok je školske 1947/1948 školu u Gorani pohađalo 135 učenika u 4 razreda, danas je škola petorazredna, a pohađa je 13 učenika u dva kombinovana odjeljenja.

Područna škola u Dabezićima

Škola u Dabezićima počinje sa radom školske 1947/48. Smještena je u privatnu kuću. Mještani su samodoprinosom adaptirali kuću i pretvorili je u učionicu  i stan za učitelja. U prvoj školskoj godini školu je pohađao 71 učenik iz Dabezića, Ljeskovca i Veljeg Sela.

Poslije zemljotresa 1968. nastava je izvođena u kući Ahmeta Bojića. 1979.godine podignut je montažni školski objekat koji je bio u funkciji do školske 2003- 2004. godine kada zbog malog broja učenika škola u Dabezićima prestaje sa radom.

 
Skokla Dabezici2 700x466
 

Brojevi govore za nas

10+

Awards

5+

Countries

12+

Partners

7K+

Students

Scroll to Top